Mogli bismo reći kako u današnje vrijeme postoji eksponencijalni rast brige o pravilnoj prehrani. Iako je to svakako pozitivan trend, sa sobom je nažalost donio niz kontradiktornih informacija koje su pak uzrokovale sveopću zbunjenost, a u velikom broju slučajeva nedoumicu, nepovjerenje i strah.
Kako bi otklonili potencijalne sumnje u ovom članku ćemo posebnu pozornost posvetiti isključivo alergijskim reakcijama izazvanim unosom određenih namirnica ili pak skupina namirnica. Činjenica je da su alergijske reakcije na hranu u svijetu, posebice u razvijenim zemljama, u posljednjim desetljećima u porastu. Postoje podaci da čak više od više od 20% odraslih vjeruje da je alergično na neku hranu. Iako je pojavnost alergijskih reakcija na hranu u odraslih manja od 3%. Kako bismo razumjeli zbog čega i kako dolazi do pojave alergija na hranu potrebno je znati što to alergija uopće jest.
Alergija na hranu kao imunološka reakcija
Alergija je imunološka reakcija na određene komponente hrane, a najčešće je to reakcija na proteinske komponente hrane. Pojavnost alergijskih reakcija puno je češća u djece. U djece do 3 godine starosti najčešća je alergija na proteine kravljeg mlijeka. Iako se ova vrsta alergije u velikom postotku izgubi do navršene pete godine života. U djece se osim na proteine kravljeg mlijeka pojavljuje i alergija na jaja, kikiriki i brašno, a u odraslih na kikiriki, lješnjak, školjke i ribu.
Najznačajniji alergeni iz hrane su:
1) žitarice koje sadrže gluten i njihovi proizvodi
2) ribe, rakovi, školjke i ostali mekušci te njihovi proizvodi
3) jaja i proizvodi od jaja
4) kikiriki i orašasto voće
5) soja i proizvodi od soje
6) mlijeko i mliječni proizvodi (uključujući i laktozu)
7) celer
8) gorušica
9) lupina/vučji bob
10) sjeme sezama
11) sumporni dioksid i sulfiti, iako su poznate i rasprostranjene i alergije na voće (osobito jagode, banane, kivi, ananas, grejp).
Alergijske reakcije na hranu
Alergijske reakcije na hranu mogu biti posredovane IgE-protutijelima (urtikarija, anafilaksija). Međutim, postoje i one koje nisu posredovane IgE-protutijelima (dermatitis herpetiformis, proktokolitis, celijakija, Heinerov sindrom, enterokolitični sindrom). Također postoje i miješane alergijske reakcije (atopijski dermatitis, eozinofilni ezofagitis).
Poseban razlog za zabrinutost predstavljaju anafilaktične reakcije na hranu budući da iste mogu biti i opasne po život zbog anafilaktičkog šoka kojeg uzrokuju.
U kontaktu s alergenom tvari obrambeni sustav se poremeti i dolazi do reakcija između alergena (najčešće bjelančevine iz hrane) i antitijela (vlastite bjelančevine iz organizma). Uz nepotrebno i prekomjerno stvaranje antitijela, koja pripadaju skupini IgE (istim onima koji posreduju alergijske reakcije). Te burne reakcije uzrokuju alergijske teškoće, koje su posljedica oslobađanja velike količine histamina u organizmu u kratkom vremenu. Histamin uzrokuje širenje stijenki krvnih žila, izlazak tekućine u tkiva, svrbež, kihanje, kašalj, suzenje očiju, curenje nosa, grčeve u trbuhu, povraćanje, proljev, crvenilo, osip kao koprivnjača, pa čak i akutne sustavne alergijske reakcije opasne po život (anafilaksija).
Dijagnostika alergije na hranu
Da bi se dijagnosticirala alergija na hranu potrebno je provesti detaljnu anamnezu budući je ona temelj za odabir daljnih dijagnostičkih postupaka i postavljanja konkretne dijagnoze. Najvažniji podatak u anamnezi je u kojem se razdoblju od uzimanja određene hrane pojavljuju prvi simptomi alergije.
Neki od dijagnostičkih postupaka koji se koriste za utvrđivanje alergije na hranu su kožni testovi (prik ili ubodni test, prick-prick test, epikutani test), in vitro testovi (određivanje specifičnih IgE-protutijela, Eo u stolici ili u krvi, ECP).
Eliminacijska dijeta
Eliminacijska dijetoterapija tj. odbacivanje određene hrane iz prehrane ili određena preporučena dijeta je osnovna metoda koja se koristi za rješavanje problema alergijskih reakcija na hranu. Međutim, promjene u načinu pripreme hrane u domaćinstvu i industriji te nepotpuno poznavanje sastava hrane samo su neki od čimbenika koji otežavaju učinkovito izbacivanje određene hrane ili njenih sastojaka iz prehrane.
Eliminacijska dijeta kroz dva tjedna primjenjuje se kod sumnje na reakcije posredovane IgE-protutijelima, te 4-6 tjedana kod sumnje na ne-IgE-posredovane reakcije. Eliminacijska dijeta uz vođenje dnevnika prehrane i simptoma prethodi i provokacijskom testiranju. Provokacijski test hranom može biti otvoreni, jednostruko ili dvostruko slijepi test. Dvostruko slijepi placebo kontrolirani test hranom smatra se zlatnim standardom u dijagnostici alergija na hranu.
Svim bolesnicima koji su imali anafilaktičnu reakciju na hranu nužno je propisati autoinjektor adrenalina te ga poučiti o načinu njegove primjene. Bolesnicima s oralnim alergijskim sindromom i kožnim manifestacijama preosjetljivosti pomažu antihistaminici, dok sistemski kortikosteroidi pomažu u liječenju kroničnih alergijskih reakcija na hranu posredovanih IgE-protutijelima, kao i u liječenju alergija na hranu koje nisu posredovane IgE-protutijelima.
