Dijagnostika

Što je pretilost?

Pretilost (latinski: obesites) možemo definirati kao bolest modernog doba. Predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice, uz konstantni porast te pandemijske razmjere.

Stručno, definiramo je kao kroničnu endokrino-metaboličku bolest koju karakterizira prekomjerno nakupljanje suvišne energije u masnom tkivu. To uzrokuje komplikacije koje se s vremenom očituju i u funkcioniranju drugih organskih sustava.

Jednostavnije, prekomjerna tjelesna masa i pretilost su definirani kao ”nenormalno” ili prekomjerno nakupljanje masnog tkiva koje predstavlja rizik za zdravlje.

Pretilost je najčešće uzrokovana kombinacijom prekomjernog energetskog unosa hrane i nedostatka tjelesne aktivnosti. To znači da je ukupan energetski unos putem hrane tijekom dana veći nego njena potrošnja. Osoba dobiva na masi jer se višak energije pohranjuje u tjelesne rezerve kao mast. Postoji i genetska predispozicija razvoja pretilosti. No manji broj slučajeva nastanka debljine je prvenstveno posljedica gena.

Od presudne važnosti za zdrav život, te psihofizičku ravnotežu tijela je stjecanje zdravih prehrambenih navika i kontinuirana, svakodnevna fizička aktivnost. Novija istraživanja pokazuju da prekomjerna tjelesna masa inhibira oko 620 gena i stvara podlogu za razvoj različitih zdravstvenih poremećaja.

Činjenica je da prekomjerna tjelesna masa, odnosno debljina, narušava zdravlje te je često potrebna medicinska intervencija u rješavanju problema gubitka i održavanja idealne tjelesne mase.

Regulacijom tjelesne mase i gubitkom kilograma, te održavanjem idealne tjelesne mase osoba pretvara stečena znanja u stil života uz drastično smanjen zdravstveni rizik.

Procjenjuje se da u RH oko 60% stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu, a pretilo je oko 20% odraslog stanovništva, podjednako zahvaćajući oba spola. Procjenjuje se da će novo istraživanje koje se trenutno provodi pokazivati i alarmantnije brojke – 30% pretilog odraslog stanovništva.

Debljina nije samo estetski problem, već ozbiljan javnozdravstveni problem koji predstavlja začarani krug neadekvatnog funkcioniranja gotovo svih sustava u našem tijelu. Ukoliko se problem debljine ne liječi pravovremeno, komplikacije postaju sve ozbiljnije.

S obzirom na kriterije ITM (indeks tjelesne mase, eng. BMI) debljina je direktno povezana s povećanim rizikom od razvoja kardiovaskularnih bolesti koje uključuju okluzivnu bolest arterija, hipertenziju, hiperlipidemiju, srčani udar, cerebrovaskularne bolesti te moždani udar.

Istraživanja su pokazala da je debljina uzrok čak jedne trećine slučajeva hipertenzije među populacijom.

Pretilost utječe i na razvoj šećerne bolesti tip 2. Naime, kontinuiranim prekomjernim unosom hrane slabi odgovor stanica na inzulin, što postupno dovodi do slabijeg funkcioniranja gušterače. Procijenjeno je da na godišnjoj razini, od posljedica šećerne bolesti, umre približno 6 milijuna ljudi.

Bolesti koje se javljaju kao posljedica debljine uključuju:

• gastrointestinalne bolesti (npr. GERB, gastritis, Chronova bolest, sindrom iritabilnog crijeva)
• degenerativne bolesti zglobova; mišično-koštane bolesti (npr. osteoartritis, osteoporoza)
• ginekološki problemi (npr. policistični jajnici)
• endokrinološki poremećaji (hormonski poremećaji poput hipotireoze ili dijabetesa)
• maligna oboljenja (npr. tumori dojke, grlića maternice,gušterače, debelog crijeva, prostate, jetre i bubrega)
• poremećaji disanja u snu (apneje) i psihološkim problemima, ponajviše manjkom samopouzdanja, fobijama, kompleksima i depresijom.

Pretilost se definira s obzirom na omjer tjelesne mase i tjelesne visine, međutim ključni čimbenik je definiranje odnosa udjela masnog i mišićnog tkiva osobe.

Drugi kriterij za procjenu stupnja uhranjenosti jest opseg struka (cm), mjereno u visini pupka. Centimetri dobiveni mjerenjem upućuju nas na rizike nastanka drugih bolesti.

Vaganje i izmjereni centimetri su samo početak. Naime, ukoliko imate debljinu, pogotovo ukoliko govorimo o pretilosti II° ili III° postoji velika vjerojatnost da je debljina već narušila Vaše zdravlje do te mjere da zahtjeva individualni liječnički pristup.

Poseban problem predstavlja neadekvatna raspodjela masnog tkiva. Naime, osobe s prekomjernom tjelesnom masom mogu imati ravnomjerno raspoređeno masno tkivo po cijelom tijelu: u rukama, trupu, stražnjici, nogama ili mogu imati koncentrirano masno tkivo u predjelu trbuha. Znatno je opasnije kada je masno tkivo koncentrirano u predjelu trbuha. Tada govorimo o abdominalnoj pretilosti koja je češće izražena u muškaraca nego u žena.

Postoje različite metode određivanja abdominalne pretilosti.

Jedan od ključnih pokazatelja, osim opsega struka (predio pupka), je postotak visceralne masti. Visceralna mast nije potkožno masno tkivo, već masno tkivo koje oblaže unutrašnje organe kao što su npr. jetra, bubreg, pankreas. U prosjeku bi na visceralnu masnoću trebalo bi otpadati i do 20% od ukupne tjelesne masnoće dok bi udio kod žena trebao biti oko 5-8%.

Razlike između spolova nastaju zbog različitog hormonalnog profila. Dominantni ženski spolni hormon je estrogen koji skladišti masti uglavnom u predjelu stražnjice i bokova, čime se sprječava nakupljanje masti u obliku visceralne masti u predjelu trbuha. Tijekom menopauze dolazi do hormonalnih promjena, smanjuje se lučenje estrogena, te dolazi do tendencije nakupljanja masnog tkiva u obliku visceralne masti na području trbuha. Ukoliko se osoba ne bavi tjelesnom aktivnošću i ne vodi računa o prehrani, nakupljanje masti je brže i povećava rizik od brojnih zdravstvenih komplikacija!

Neupitna je važnost fizičke aktivnosti i pravilne prehrane s manjim udjelom ugljikohidrata (pogotovo rafiniranih ugljikohidrata) za rješavanje problema visceralne masti.

Liječnički pregled obavlja doktor opće medicine koji provodi i nadgleda program mršavljenja: dijagnosticira problem; obavlja mjerenja (masa masti/vode/mišića u tijelu); BMI; izračunava idealnu tjelesnu masu i priprema individualni plan programa.

Pregledi uključuju:

• dijagnostika krvne slike: KKS, GUK, LIPIDOGRAM (kolesterol, HDL, LDL, trigliceridi), HEPATOGRAM (AST, ALT, GGT, bilirubin), hormoni štitnjače (TSH, T3, T4)
• pregled specijaliste interne medicine / endokrinologa-dijabetologa s mjerenjem krvnog tlaka
• EKG s očitanjem
• ergometrija na indikaciju liječnika
• spirometrija s očitanjem
• UZV štitnjače na indikaciju liječnika